Prije Prvog i Drugog svjetskog rata gospodarstvena djelatnost nalazila se u privatnom vlasništvu, a Hercegovac je imao razvijenu ciglarsku, mlinarsku, mljekarsku, metalsku, trgovačku i ugostiteljsku djelatnost. Razvijena privreda i gospodarstvo značajno su utjecali na standard Hercegovčana kao i na društveni i kulturni rad u mjestu, tako da je Hercegovac u to vrijeme jedno od najnaprednijih i najrazvijenijih sela u Moslavini.
Drugi svjetski rat nije mimoišao ni Hercegovac. Gospodarski objekti srećom nisi bili znatnije oštećeni, tako da su vrlo brzo osposobljeni za uporabu. Godine 1946. i 1947. provedena je nacionalizacija i gospodarstvo Hercegovca koje je pripadalo Kotaru Garešnica postaje društveno vlasništvo. U ovim novonastalim društvenim i ekonomskim odnosima nije došlo do znatnijeg gospodarskog razvitka, već su privreda i gospodarsvo unazađeni. Demontiran je mlin, a ciglana srušena. Mljekarska proizvodnja i prerada je stanovito vrijeme radila, a zatim je cijelokupno otkupno područje i prerada mlijeka predana Mljekarskoj industriji “Zdenka” u Velikim Zdencima. Velika pilana koja se nalazila uz mlin prodana je, a metalska industrija je mijenjala svoje proizvodne programe i nastojala se prilagoditi tržištu.
Trgovačko-ugostiteljsko poduzeće “Ilova” Hercegovac pod tim imenom počinje raditi 1959. g., a od 1973. g. kao OOUR “Ilova” kada je registrirana za obavljanje trgovačke djelatnosti (maloprodaja i ugostiteljstvo). U sastavu “Ilove” 1978. g. nalazilo se dvanaest prodavaonica i četiri gostionice, a bio je zaposlen 51 djelatnik. “Ilova” postaje dioničko društvo neposredno prije Domovinskog rata, a nakon rata procesom pretvorbe ustrojena su dva poduzeća: BI-POS CENTAR d.o.o. sa šest zaposlenih i MAPEK d.o.o. s osnovnom djelatnošću pekarstva i trgovine sa 16 zaposlenika.
Razvitkom privatnog poduzetništva u Hercegovcu se počela razvijati i drvna industrija, tako je na nekadašnjoj lokaciji starog “Metala” u samom središtu Hercegovca 1994. g. otvorena tvornica “Garstil” koja je u početku proizvodila drvenu građu i drvene poluproizvode, no usavršavanjem tehnologije počinje i proizvodnja drvnih finalnih proizvoda. Nakon tri godine privatni vlasnik “Garstila” kupuje pilanu “Porin” u Velikoj Trnavi, tako da je tada “Garstil” zapošljavao oko 80 radnika. Iako je otvaranje novih radnih mjesta značilo puno za općinu Hercegovac, to nije bilo dugog vijeka. Od 1. prosinca 2004. g. zatvoren je pogon u Hercegovcu, tako da je više od polovine radnika ostalo bez posla. Kasnije je zatvorena i pilana u Velikoj Trnavi.
Mogućnosti privatnog poduzetništva odrazile su se i na razvitak tekstilne industrije u Hercegovcu, tako da je prije Domovinskog rata počela s radom mala tvornica za šivanje rublja s deset zaposlenih, a promjenom vlasnika tvornica proširuje svoje kapacitete i nabavljeno je nekoliko novih strojeva. U to je vrijeme tvornica radila pod nazivom “Tominada” i zapošljavala je 20-ak djelatnica.
Gospodarsku osnovu Općine Hercegovac danas čine poljoprivreda i stočarstvo, prehrambena, metalna i tekstilna industrija. Nositelji razvoja su “Franck” d.d. Zagreb – Tvornica Hercegovac-danas ASC, “Gljive Evaj” Ilovski Klokočevac i “Stočarstvo Raič” Gudovac s farmom u Ladislavu u poljoprivrednoj proizvodnji i stočarstvu, “ZM-Metal” d.o.o. i Obrt “Budjina” u metalnoj industriji, te “Veltex” Palešnik u tekstilnoj industriji.